Toplinski gubici stana u višestambenoj zgradi računaju se drukčije nego za samostojeću kuću. Stan je s većine strana okružen drugim grijanim prostorima, pa je samo dio ploha izložen vanjskim uvjetima. Tu se najčešće griješi, a Toplinko te razlike obrađuje automatski po HRN EN 12831.
Stan nije mala kuća
Kod kuće su gotovo sve plohe - zidovi, krov, pod - u dodiru s vanjskim okolišem ili tlom. Kod stana to vrijedi tek za dio ovojnice; ostalo graniči sa susjednim stanovima, hodnicima ili stubištem.
Zato se gubici stana u pravilu znatno razlikuju od gubitaka kuće iste površine, a paušalna procjena gotovo uvijek promaši mjeru.
Korekcijski faktor f_x
Svaka ploha dobiva temperaturni korekcijski faktor f_x prema vrsti prostora s druge strane:
| Susjedni prostor | Okvirni f_x |
|---|---|
| Vanjski zrak | 1,00 |
| Susjedni grijani stan (ista temp.) | ≈ 0 |
| Negrijano stubište / hodnik | 0,5-0,8 |
| Negrijani podrum / garaža | 0,5-0,8 |
| Tlo | prema ISO 13370 |
Ključno: ako susjedni stan grije na istu temperaturu, kroz međustanski zid ili strop nema toplinskog toka, pa je f_x ≈ 0 i ta ploha praktički ne stvara gubitak.
Najčešća greška
Najčešća greška jest tretiranje međustanskih zidova i stropova kao vanjskih ploha. Time se gubici dramatično precijene, grijanje predimenzionira, a dizalica ili kotao rade neučinkovito. Ova i druge zamke opisane su u članku o čestim greškama u toplinskom proračunu.
S druge strane, ne smije se zaboraviti da negrijano stubište, podrum ili garaža jesu put gubitka topline, samo prigušen svojim faktorom - ne smiju se izjednačiti sa susjednim grijanim stanom.
Od gubitaka do grijala
Kad su gubici stana ispravno izračunati, oni su podloga za dimenzioniranje radijatora ili druge ogrjevne plohe po prostorijama.
Toplinko za svaku plohu prepoznaje vrstu susjednog prostora i pridružuje odgovarajući faktor, pa međustanske zidove ne računa kao vanjske. Budući da pokriva i toplinske gubitke i dobitke prema HRN EN normama, jednako pouzdano daje i podlogu za hlađenje stana.