Vlaga koja se taloži na zidu ili unutar konstrukcije vodi u plijesan, oštećenje materijala i gubitak izolacijske moći. HRN EN ISO 13788 daje metodu kojom se procjenjuje rizik kondenzacije već u fazi projekta. Ulazne podatke (U‑vrijednosti, slojeve, površinske temperature) možete pripremiti i u Toplinku.
Napomena: ovaj je tekst informativan i ne zamjenjuje pregled ovlaštenog stručnjaka. Plijesan može utjecati na zdravlje - kod postojećih oštećenja zatražite stručnu procjenu na licu mjesta.
Dvije vrste kondenzacije
Norma razlikuje dva problema. Površinska kondenzacija nastaje na unutarnjoj strani konstrukcije kad temperatura površine padne ispod točke rosišta zraka u prostoriji - tu se javlja plijesan. Intersticijska kondenzacija nastaje unutar samog presjeka, gdje vodena para na svom putu prema vani naiđe na hladniji sloj i kondenzira se.
Za procjenu intersticijske kondenzacije norma propisuje Glaserovu metodu - usporedbu profila stvarnog i zasićenog parcijalnog tlaka vodene pare kroz slojeve.
Temperaturni faktor f_Rsi
Rizik površinske plijesni ocjenjuje se temperaturnim faktorom f_Rsi. On pokazuje koliko je unutarnja površina topla u odnosu na razliku unutarnje i vanjske temperature: vrijednost 1,00 znači savršeno toplu površinu, niža vrijednost hladniju.
Granica nije jedan broj za sve zgrade. Prema HRN EN ISO 13788 (točka 5.3) srednja mjesečna relativna vlažnost na unutarnjoj površini ne smije prijeći 80 %, jer iznad toga raste plijesan. Iz te granice norma za svaki mjesec računa najnižu dopuštenu temperaturu površine i potrebni faktor f_Rsi,min:
| Korak | Što se određuje |
|---|---|
| 1 | Vanjska temperatura i vlažnost u mjesecu (mjesečni klimatski podatci lokacije) |
| 2 | Unutarnja temperatura i vlažnost prema namjeni prostora |
| 3 | θsi,min, najniža temperatura površine uz 80 % vlažnosti na površini |
| 4 | f_Rsi,min = (θsi,min - θe) / (θi - θe) |
Mjesec s najvećim f_Rsi,min je kritični mjesec, a konstrukcija mora imati f_Rsi veći od te vrijednosti. Za ravni zid f_Rsi = 1 - Rsi · U, uz Rsi = 0,25 m²K/W: neizolirani zid s U ≈ 1,5 W/m²K ima f_Rsi ≈ 0,63, a izolirani s U ≈ 0,30 W/m²K oko 0,93. Za uglove i spojeve f_Rsi se računa prema HRN EN ISO 10211.
Često citirani kriterij f_Rsi ≥ 0,70 potječe iz njemačke norme DIN 4108-2 i vrijedi za njezine rubne uvjete: 20 °C i 50 % vlažnosti unutra, -5 °C vani. Hrvatski Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15, 70/18, 73/18, 86/18, 102/20, čl. 36.) ne propisuje fiksnu vrijednost f_Rsi, nego dokaz prema HRN EN ISO 13788 uz θi = 20 °C i projektnu vlažnost prema dodatku A norme. Ovisno o klimi lokacije i vlažnosti prostora rezultat može biti stroži od 0,70, pa je 0,70 samo gruba orijentacija, a ne dokaz.
Gdje se javlja i kako spriječiti
Najkritičnija su mjesta s lokalno sniženom površinskom temperaturom: toplinski mostovi, špalete prozora i unutarnji uglovi. Tu f_Rsi često padne ispod granice.
Rizik se smanjuje s nekoliko mjera:
- kontinuirana izolacija ovojnice bez prekida
- smanjenje toplinskih mostova pravilnim detaljiranjem
- bolja U‑vrijednost prozora i kvalitetna ugradnja
- redovito provjetravanje i kontrola vlažnosti zraka (praktične mjere za stan i kuću opisuje članak kondenzacija na zidovima)
Pravilno izračunate U‑vrijednosti temelj su svake od ovih provjera, jer površinska temperatura izravno ovisi o njima.
Zaključak
Proračun prema ISO 13788 otkriva rizik vlage i plijesni dok je još jeftino mijenjati detalj. Faktor f_Rsi i Glaserova metoda zajedno daju cjelovitu sliku ponašanja konstrukcije. Pravovremena provjera štedi i novac i zdravlje.